Kao reakcija na sve izraženiju degradaciju ekosistema, pogoršanje kvaliteta hrane i sve većeg ugrožavanja zdravlja ljudi širom planete, razvila se organska poljoprivreda. Ona ide u pravcu usklađivanja razvoja s potrebama tržišta i očuvanja životne sredine i smanjenja kvantiteta na račun kvaliteta hrane. U organskoj poljoprivrednoj proizvodnji je neophodno smanjiti upotrebu hemikalija za pripremu zemljišta i sredstava za zaštitu bilja i uništavanje korova, a favorizovati poljoprivredne tehnike, koje optimalno koriste prirodne resurse i minimiziraju proizvodnju otpadnih materija.

Jedna od definicija organske poljoprivrede je: „Organska poljoprivreda je proizvodni sistem, koji unapreðuje i promoviše zdrav agro-ekosistem, biodiverzitet, biološke cikluse i zemljišnu biološku aktivnost, što se postiže koriščenjem, gde je to moguće, poljoprivrednih, bioloških i mehaničkih metoda, a ne sintetičkih materijala“ (FAO, 1999).
Zasnivanje organske poljoprivredne proizvodnja se mora bazirati na ispunjavanju precizno definisanih uslova, a tosu:
- Izolovanost zemljišnih parcela, stočarskih farmi i prerađivačkih kapaciteta od izvora zagađenja;
- Odgovarajući kvalitet vode za navodnjavanje;
- Usklađen razvoj biljne i stočarske proizvodnje;
- Osposobljenost stručnjaka i proizvođača za organsku poljoprivredu;
- Stalno inoviranje znanja stručnjaka i proizvođača organske hrane.
***
Organska proizvodnja u svetu zahvata najveće površine u Australiji (10,6 mil. ha), zatim u Evropi (5,1 mil. ha), Južnoj Americi (4,7 mil. ha).
Italija u Evropi zauzima prvo mesto (1.168.212 h), zatim slede Velika Britanija, Nemačka i Španija.