Foto: Guliver/Getty Images/Thinkstock
Do sada se u svetu u borbi protiv gladi preporučivala povećana proizvodnja hrane. Danas stručnjaciupozoravaju da nije presudno koliko hrane se proizvodi, nego koje se namirnice proizvode.
Najviše se proizvodi kukuruz; u Africi, Brazilu ili u Americi pitujući stotinama kilometara vide se samo nepregledna polja kukuruza, što je potpuno pogrešan pristup u proizvodnji hrane, prema mišljenju Hans Rudolf Heren, dobitnika ovogodišnje alternativne Nobelove nagrade.
Na nedavno održanom Svetskom zdravstvenom samitu objavljeno je da više od 50% svetske proizvodnje žitarica odlazi za proizvodnju energije ili stočne hrane. Znači, da se manje od pola globalne žetve direktno upotrebi za ishranu ljudi i to usprkos činjenici da je još uvek više od 800 miliona ljudi širom sveta, uglavnom u Africi i Aziji, gladno.
Primera radi, u Indiji je proizvodnja hrane poslednjih godina značajno povećana, ali još uvek su milioni građana pogođeni glađu. U isto vreme se ova zemlja bori s ogromnim povećanjem bolesti blagostanja kao što je dijabetes.
Mnogi stručnjaci danas predlažu da se veća pažnja posveti raznolikosti proizvodnje hrane, a ne samo količini.
„At the recently held World Health Summit, it was announced that more than 50 % of world cereal production goes to the production of energy … “ (google translate) … what a disaster, green fuel 😦