Danas je Uskrs, a to je, svakako, pravi dan da napišem nešto o najčuvenijim uskršnjim jajima na svetu. Na prvi pogled ovaj tekst nema nikave veze sa modom i kostimom, kojima je blog posvećen, ali to je samo na prvi pogled…
Porodica Faberže je poreklom iz Francuske, ali je deo porodice protestantskih shvatanja krajem XVII veka prebegao u Rusiju. Karl Petar Faberže je rođen 1846. Izučio je zlatarski zanat u Nemačkoj, odakle se vratio kako bi nastavio da vodi očevu zlatarsku radnju u Petrogradu. Na jednom moskovskom sajmu je predstavio originalne komade nakita, koje je napravio zajdeno sa svojim bratom Agatonom i za njih su ga car i carica nagradili zlatnom medaljom, uz obrazloženje da je započeo novu eru u umetnosti izrade nakita.
Prvo jaje za dvor, poklon cara Aleksandra III Romanova supruzi Mariji, Faberže je napravio 1884. Carici se jaje toliko dopalo, da je od tada svake godine Faberže pravio po jedno skupoceno jaje. Izgled jajeta i poklon koji je ono u sebi čuvalo držani su u dubokoj tajnosti do same predaje carici. Nakon smrti Aleksandra III, njegov sin Nikolaj II nastavio je sa istom tradicijom, s tim što su tada pravljena po dva jajeta svake godine, sve do 1918. i tragičnog pogubljenja carske porodice.
„Đurđevak“, 1898.
Sa portretima cara Nikolaja II i njegove dve ćerke, Olge i Tatjane.
Dizajn jaja je bio inspirisan umetnički delima koja je Faberže preslikavao tokom svojih poseta “Ermitažu” , a neke od tema su bile vezane za istoriju carske porodice. Zanimljivo je da sam Faberže nije zapravo napravio ni jedno jaje, već je posao bio podeljen specijalizovanim radionicama, a glavni majstori za njihovu izradu su bili Mihajlo Perčin i Henrik Vingštrem..
„Mozaik“, 1914.
„Zimsko“, 1913.
Za osnovu jaja korišćen je poludragi kamen (jaspis, nefrit, lapis lazuli…), a Faberže je eksperimantisao sa tehnikom delimično providnog emajla, postigavši oko 140 nijansi (u to vreme se inače koristilo samo nekoliko boja u toj tehnici). Najčuveniji je bio emajl u boji ostrige, koji je menjao boju u zavisnosti od ugla pod kojim se gleda i pod kojim pada svetlost. Za izradu su korišćeni još i zlato, srebro, paladijum , nikl i bakar, a jaja su na kraju ukrašavana dragim kamenjem.
„Lovorovo drvo“, 1911.
U jajetu je model fregate „Sećanje na Azovskog“, na kojoj su, u to vreme, bili sinovi carice Marije.
Napravljeno je ukupno 56 carskih jaja, ali se za deset od njih još uvek ne zna kako su izgledala. Još 12 jaja je urađeno za Aleksandra Keljha, sibirskog vlasnika runika zlata.
„Keljhova koka“
Poslednje, nezavršeno Faberžeovo jaje
Reblogged this on Exploration Art.
Thank you, LediaR!
You are very welcome. Thank you so much for sharing such beautiful creations.
Thank you, and at these comments!
Hvala 🙂
Hvala Vama, Marina!
Hvala. Ovo je sjajno!
Hvala i Vama!
Сјајно стварно.
Hvala na komentaru!
TO su bili pravi majstori svog zanata. Radila sam u zlatari 22 godine i znam šta sve može da se uradi ručno, naravno ako je majstor dobar i ima smisla za taj zanat. Medjutim, ručni rad se danas jako malo ceni i vrednuje. U ono vreme, kada su nastajala ova jaja, nije bilo ni blizu toliko mašina i alata, koja omogućavaju lakši rad zlatarima.
Jaja su predivna. Ne znam koje je lepše od kog! Hvala ti Miro na ovom kolekciji, mada sam ih već videla, ali ne ovako skupa! 🙂
Dudo, drago mi je da Ti se svidela ova kolekcija kao i meni. Tačno je da su danas mogućnosti veće (tehnile i tehnologije) i da se ručni rad ne ceni onoliko koliko on to zaslužuje i vredi.
Bravo bravo bravo sjajno si ti ovo izvela 🙂 bas mi je drago sto sam proctiao 🙂
Hvala, Marko!
Divno!
Pozdrav, Aleksandra!
Lepa jaja…
Ali najlepša jaja na svetu su ipak ona (kuvana ili pečena) zbog kojih bi vaskrsao osmeh na licima gladne dece. 🙂
Tako je, Branko.