JEDNA DIVNA IZJAVA NIKOLE TESLE

prirodaKOSMOSSAMILOST

 

 

 

„Život je ritаm koji se morа spoznаti. osećаm tаj ritаm i uprаvljаm se po njemu i prepuštаm mu se. On je vrlo zаhvаlаn i dаo mi je znаnjа kojа imаm. Sve što živi povezаno je dubokim i divnim vezаmа: čovjek i zvijezde, аmebа i Sunce, nаše srce i kruženje beskonаčnog brojа svjetovа. Te veze su nerаskidive, аli one se mogu pripitomiti i umilostiviti tаko dа čovek i sаm počne dа stvаrа nove i drugаčije odnose u svijetu, а dа stаre ne nаruši. Znаnje dolаzi iz Svemira; nаš vid je njegov nаjsаvršeniji prijemnik. Imаmo dvа okа: zemаljsko i duhovno. Trebа nаstojаti dа onа postаnu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim mаnifestаcijаmа, poput kаkve misleće životinje. Kаmen je misаono i osećаjno biće, kаo što su to biljke, zvijeri i čovjek. Zvijezdа kojа sijа trаži dа je gledаmo, i dа nismo oveć obuzeti sobom rаzumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disаnje, oči i uši čovek morа usklаditi sа disаnjem, očimа i ušimа univerzumа.“

NIKOLA TESLA PREDLOŽEN ZA SVECA

Sinodu Srpske pravoslavne crkve i patrijarhu Irineju upućen je predlog Tesline naučne fondacije iz Filadelfije da se Nikola Tesla proglasi za sveca.

“Obožavanje Nikole Tesle je podignuto u nebeske visine i zato njegovi mladi obožavaoci širom sveta predlažu da on Srbin bude proglašen za sveca. Ovaj predlog potpisalo je nekoliko stotina teslijanaca i on je upućen SPC-u”, kaže Mirna Momčičević, portparol Tesline naučne fondacije.

Podrška ovom predlogu dostavljena je iz Brazila,  Australije, Kanade, Novog Zelanda, Holandije, Austrije, Francuske, SAD i  Srbije.

Genijalni srpski naučnik Nikola Tesla je danas jedna od najpopularnijih ličnosti na svetu. OPRAVDANO!

PЕЗУЛТАТИ НАУЧНOГ РАДA МАРИЈE КИРИ / SCIENTIFIC RESULTS OF MARIE CURIE

  • Године 1903. године Марија је постала прва жена у историји,  која је добила титулу доктора физике.
  • Исте године добила је и Нобелову награду из физике за научна достигнућа у испитивању радиоактивности.
  • Године 1906. Марија је постала прва жена професор на Сорбони.
  • Kрајем 1911. године Марија је добила другу Нобелову награду из хемије за издвајање елементарног радона.

Године 1911. гласало се о њеном примању у Француску академију наука, али није примљена, штo довoљно гoвopи o Францускoj академији наука.

MARIJA KIRI – OTISCI NJENIH PRSTIJU SVETLE U MRAKU

Štetni efekti radiokakivnog zračenja nisu bili poznati u doba slavne poljske naučnice Marije Kiri (1867 – 1934).

Ona je radioaktivne izotope držala u džepovima svoje odeće i fiokama. Dodirivla ih je golim rukama kao i sveske u koje je zapisivala svoja zapažanja i otkrića. Radijum, koji je otkrila kao i polonijum zajedno sa svojim mužem Pjerom, je milion puta radioaktivniji od uranijuma. Osim toga, preteći svetli u mraku kao što i danas svetle otisci Marije Kiri na njenim sveskama, koje se čuvaju u kutijama obloženim debelim slojem olova.

 

SRBIJA JE PRVI I JEDINI PUT UGOSTILA NIKOLU TESLU PRE 120 GODINA…

Najveći genije čovečanstva Nikola Tesla boravio je samo jednom u Srbiji.

Navodim samo deo teksta, koji opisuje njegov boravak u Beogradu:

“Ali, veče je dostiglo vrhunac tek kada je ustao naš omiljeni lekar i pesnik, tada seda starina, Jovan Jovanović Zmaj. On je pozdravio milog gosta pesmom POZDRAV NIKOLI TESLI(ovde), koju je sam izrecitovao. Ganut do suza Tesla mu je, još dok je Zmaj čitao svoje strofe, prišao i poljubio mu ruku. Proslavljeni naučnik je potom rekao sledeće objašnjavajući ovaj svoj gest: “Kad mi je bilo najteže u Americi i kada sam bio od svih odbačen i neshvaćen, s gorkim suzama čitao sam Vašu poeziju, a sada Vam obećavam da ću Vaše stihove prevesti na engleski jezik i u Americi objaviti. Čini mi se da će to biti značajnije za Srpstvo nego i moji radovi na polju elektriciteta.”

Ceo, veoma interesantan tekst možete pročitati na sajtu: http://tamoiovde.wordpress.com/http

NIKOLA TESLA

Uverena sam da smo daleko od toga da u potpunosti shvatimo neizmernu veličinu i genijalnost Nikole Tesle. Jedna od njegovih izjava ukazuje na to:

“Uveren sam da je ceo kosmos objedinjen, kako u materijalnom tako i u duhovnom pogledu. Postoji u vasioni neko jezgro otkuda mi dobijamo svu snagu, sva nadahnuća, ono nas večno privlači, ja osećam njegovu moć i vrednosti koje ono emituje celoj vasioni i time je održava u skladu. Ja nisam prodro u tajnu toga jezgra, ali znam da postoji i kad hoću da mu pridam kakav materijalni atribut, onda mislim da je to SVETLOST, a kad pokušam da ga shvatim duhovno, onda je to LEPOTA i SAMILOST. Onaj koji nosi u sebi tu veru oseća se snažan, rad mu čini radost, jer se sam oseća jednim tonom u sveopštoj harmoniji.”

AJNŠTAJN PROPAGANDNI MIT, MILEVA BILA GENIJE

Rasplamsana polemika: Da li je Ajnštajn bio naučni genije ili genijalni manipulator. Istoričarka Anastasija tvrdi da je delo Mileve Marić nagrađeno Nobelom.

AJNŠTAJN je bio veštiji zavodnik nego fizičar, a njegova prva supruga Mileva Marić je bila pravi “genije iz senke” čije je delo u stvari nagrađeno Nobelovom nagradom. Ovo je tvrdo ubeđenje norveške istoričarke mr Anastasije Hajdi Larvol, čije je predavanje “Relativnost jedne ljubavi” održano nedavno na “Kolarcu”, ponovo rasplamsalo polemiku o tome da li je Ajnštajn bio naučni genije ili genijalni manipulator.

Njeno mišljenje je da su se Albert i Mileva dogovorili da zajedničkim radom i znanjem stvaraju naučne radove i tako kreiraju i promovišu jednog genijalnog naučnika i univerzitetskog profesora, koji će zarađivati za celu porodicu. Taj genije je za javnost do sada bio samo Ajnštajn.

- Privatna istorija Alberta i Mileve prošla je mnogo cenzura da bi se održao mit o Ajnštajnu, koji je marketinško-politički proizvod. Taj mit se brani po svaku cenu i zbog njegovog očuvanja je fondacija “Albert Ajnštajn” zabranila objavljivanje ljubavne prepiske Alberta i Mileve.

Mali deo objavljen je 1987, a ostatak je odnet u Jerusalim i tek od 2006. otvoren je za javno istraživanje, ali samo delimično – kaže Anastasija Hajdi Larvol.

Film od pisama je tamna strana veze Alberta i Mileve prikazana je u dokumentarnom filmu “Mala moja veštice” u kome je Anastasija Hajdi Larvol njihovu ljubavnu prepisku pretvorila u dijalog. Film je 2009. prikazan na komemorativnoj sednici u Cirihu, kad se država posle 36 godina setila Mileve Marić, platila zakupninu njenog grobnog mesta i obnovila nadgrobni spomenik.

Upravo ta pisma, tvrdi istoričarka, potvrđuju da je Mileva bila briljantan naučni um, a Albert drzak manipulator.

- Ajnštajnova pisma počinju ljubavničkim cvrkutanjem, a obavezno završavaju postavljanjem zadataka čije rešenje traži od Mileve! Zato su čak i njena malobrojna dostupna pisma nekompletna, jer je cenzura iz njih izbacila matematičke proračune i naučne instrukcije koje je slala Albertu. Milevina pokornost prema Ajnštajnu ne može se razumeti bez poznavanja vremena kad se njihova veza razvijala. Tada žene nisu imale samostalnu profesionalnu karijeru, naučnim istraživanjima su se tada bavile ukupno tri žene u Evropi.

Albert je tokom studija imao prosečne ocene, navodi naša sagovornica. Diplomirao je kao najgori u grupi i nije uživao nikakav ugled profesora. Milevu su još tokom studija na saradnju pozivali najznačajniji fizičari. Ona proučava fotoelektrični efekat na Univerzitetu u Hajdelbergu 1897-98. kod nobelovca prof. Filipa Lenarda, a zatim kod profesora Hermana Minkovskog četvorodimenzionalnu geometriju koja je matematička osnova teorije relativiteta. Upravo tim temama bave se radovi koji su proslavili Ajnštajna, a objavljeni su u vreme dok je bio činovnik u Birou za patente u Bernu.

Ajnštajnova autobiografija, koju je napisao pred smr,t još je pod embargom.
- U njoj o Milevi govori na drugačiji način nego za života, kad ju je ponižavao i pokušavao da je proglasi ludom – kaže Anastasija Hajdi Larvol (na slici).

- Proračune je pisala Mileva noću, kad uspava decu. Veliki ruski fizičar Avram Fedorovič Jofe svedočio je da je u rukama imao originale tri najvažnija “Ajnštajnova” članka, koji su bili potpisani sa Ajnštajn – Mariti. Mariti je bila švajcarska verzija prezimena Marić, pod kojim je Mileva upisana u Gradski registar Kantona Cirih.

Ajnštajn je napustio Milevu čim je 1914. dobio mesto profesora u Berlinu i članstvo u pruskoj akademiji nauka. On obnavlja incestuoznu vezu i ženi se sa Elzom Ajnštajn.

- Albert po običaju izigrava sve dogovore, čak i sudsku odluku da Milevi preda novac od Nobelove nagrade. Ona sebe i decu izdržava davanjem časova matematike i klavira, a Albert novac šalje na kašičicu, iako mu je mlađi sin bio teško bolestan. Kad iziritirana Mileva 1925. traži da joj vrati originale znamenitih naučnih članaka i preti da će otkriti ko je njihov pravi autor, a Ajnštajn joj odgovara okrutnim pismom:

- Stvarno si me dobro nasmejala kada si počela da pretiš tvojim sećanjima. Zar ti zaista nikad makar na trenutak ne sine da niko ne bi ni pet para davao za tvoja lupetanja da čovek s kojim imaš posla nije ostvario nešto važno? Kada je neko niko i ništa, onda tu nema ništa više da se kaže, ali onda taj neko treba da bude skroman i da zaveže. Savetujem ti da postupiš tako.

Izvor: http: //www.novosti.rs

TESLA I BELA GOLUBICA

Tesla je godinama hranio i pazio  belu golubicu, koja mu je dolazila na prozor. Ljubav prema beloj golubici je od presudnog značaja za razumevanje njegove ličnost i njegovog dela.

Prema Teslinim rečima, jedne noći, dok je ležao u krevetu, rešavajući u tami naučne probleme, kroz otvoren prozor je doletela njegova bela golubica i stala na radni sto. Tesla je, kako kaže, znao da joj je potreban i da ona želi da mu saopšti nešto važno – da umire.

Slika Miše Jelića

„Kad je ona umrla, nešto je otišlo iz mog života. Do tad sam bio siguran da ću dovršiti svoje delo, bez obzira na ambicioznost, no kad je to nešto otišlo iz mog života, znao sam da je moj posao okončan“.

Kad je bela golubica uginula, Tesla je zamolio jednog prijatelja da je sahrani, ali se ubrzo predomislio  i zamolio ga da mu vratinjegovu ljubimicu. Predpostavlja se da je belu golubicu Tesla sahranio negde u svojoj blizini, da bi mogao da je često obilazi.

Uredio: MPG71

INOVATIVNO RAZMIŠLJANJE – ILI – THINK DIFFERENT STORY

Sir Ernest Rutherford, predsednik Kraljevske Akademije i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, je ispričao sledeću priču:
Pre izvesnog vremena pozvao me je kolega. Spremao se da nekom studentu da “nulu” za njegov odgovor na neko pitanje iz fizike, dok je student, naprotiv, zahtevao najvišu ocenu! Profesor i student su se ipak složili da se dovede nezavisni “arbitar” i ja sam bio izabran. Pročitao sam ispitno pitanje:
Pokazati kako je moguće odrediti visinu neke visoke zgrade pomoću barometra?

Odgovor studenta je glasio: “Odneću barometar na vrh zgrade, vezaću ga za dugačak konopac, spustiću ga do trotoara, a zatim ću ga ponovo podići. Izmeriću dužinu konopca. Dužina konopca je visina zgrade.
Student je zaista imao dobar razlog za visoku ocenu, s obzirom da je dao kompletan i tačan odgovor!

S druge strane, kad bi dobio visoku ocenu iz fizike, to bi značilo svojevrsno priznanje u ovoj oblasti, što njegov odgovor nije potvrđivao!
Predlozio sam da student još jednom pokuša da reši ovaj zadatak. Dao sam studentu šest minuta da reši zadatak uz upozorenje da njegov odgovor mora pokazati bar neko znanje iz fizike! Pri kraju pete minute student još ništa nije napisao! Pitao sam ga želi li odustati, ali mi je on odgovorio da ima jako mnogo odgovora za taj problem: upravo je razmišljao o najboljem rešenju.
Izvinuo sam se što ga prekidam i zamolio ga da nastavi.

U sledećem minutu on je napisao svoj odgovor koji je glasio:
Odnesi barometar na vrh zgrade i nagni se preko ruba krova. Ispusti barometar, a štopericom meri vreme dok ne tresne o trotoar. Tada, koristeći formulu x=at2/2, možeš izračunati visinu zgrade!

U tom trenutku sam pitao kolegu da li sad on odustaje od davanja loše ocene!
On se složio i dao studentu skoro najvišu ocenu.

Dok sam napuštao kancelariju, setio sam se da mi je student rekao da ima još mnogo rešenja za taj problem, pa sam ga pitao:  Koja su to rešenja?? Pa,  student reče, postoji mnogo načina da se odredi visina zgrade uz pomoć barometra.
Na primer, možete izneti barometar napolje, pod pretpostavkom da je sunčan dan, izmeriti visinu barometra, zatim dužinu njegove senke, dužinu senke zgrade, i onda običnom proporcijom, uz pomoć Talesove teoreme, izračunati visinu zgrade!

Sjajno – rekao sam.
A ostali načini?

Da, rekao mi je student, postoji jedna osnovna metoda merenja koja će vam se sigurno dopasti. U ovoj metodi, uzmete barometar sa sobom i počnete se penjati uz stepenice. Prethodno, na zidu povučete crtu da označite dužinu barometra. Zatim, kako se penjete, markirate stalno dužinu barometra. Tako ćete dobiti visinu zgrade u jedinicama dužine barometra!? Vrlo direktna metoda! – rekao sam.
Naravno, a ako želite malo sofisticiraniju metodu, možete vezati barometar za kraj opruge, zaljuljati ga kao klatno i zatim odrediti vrednost gravitacionu konstante g na nivou ulice, a onda na vrhu zgrade. Iz razlike za gravitacionu konstantu g može se, u načelu, izračunati visina zgrade!
Takođe, koristeći isto načelo, možete odneti barometar na vrh zgrade, vezati ga za dugačak konopac, spustiti ga do samog trotoara i tada ga zaljuljati. Tada možete izračunati visinu zgrade prema periodi oscilacije!

Na kraju, zaključio je student, postoje i mnogi drugi načini rešavanja problema.
Verovatno najbolji način je, da ponesete barometar u prizemlje i da pokucate na vrata čuvara zgrade. Kada vam čuvar otvori vrata, vi samo trebate reći:  Gospodine, ovo je divan barometar! Ako mi kažete kolika je visina zgrade, pokloniću vam ga.
U tom trenutku nisam mogao izdržati i pitao sam studenta da li zaista ne zna konvencionalan odgovor na ovaj problem.
Priznao mi je da ga zna, ali mi je rekao da mu je pun kurac asistenata i predavača na fakultetu koji mu pokušavaju nametnuti svoj način mišljenja!!

Student se zvao Niels Bohr. Za one koji eventualno ne znaju, čovek je dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1922.
Šta drugo reći nego uvek razmišljajte inovativno ili samo THINK DIFFERENT!

Preneto sa: http://www.sandrajakovljevic.com/blog/